8
« u: Srpanj 16, 2006, 21:31:35 »
Eto, imamo nešto zajedničko s izvršnim dopredsjednikom Dinama, Zdravkom Mamićem. Njega je uhvatio proljev kad je čuo rezultat Rijeke u pretkolu kupa UEFA, a nas (većinu) hvata proljev svaki put kad čujemo «dinamo». I to «dinamo» s kraja 20.st. (HAŠK-Građanski, Croatia…) i atomski «dinamo» s početka ovog stoljeća.
Proljev je najmanja muka koju možemo osjećati pri spomenu na klub kojeg je do vrha gurao nečistim računima predsjednik republike, uz svoje marionetice zvane nekadašnji izbornik hrvatske A reprezentacije, predsjednik HNS-a, saborski zastupnik HDZ-a, kazališni glumac… Pri spomenu na klub čiji visoki dužnosnici hvalisavim tonom svjedoče o kupovanju nogometnih sudaca, znajući da u ovakvom društvu ne postoji ruka pravde koja bi ih degradirala u drugu ili treću ligu, oduzela im bodove i diskvalificirala one koji su se ogriješili o zakon, a kamoli ne o fair play.
Proljev je pjesma prema onome što svaki normalni Riječanin osjeti kad vidi kako u reprezentaciji prvaka svijeta igraju četiri prvotimca Palerma, kluba koji u serie A kotira (ipak) slabije nego u HNL-u jedna Rijeka, najstabilniji klub s vrha 1. HNL u posljednje tri godine, bez ijednog reprezentativca na prestižnim završnim smotrama. Proljev uhvati Riječanina kad HTV «nema reportažnih kola na raspolaganju» i ne odradi prijenos derbija s Kantride itd, itd.
Istina je da rezultat prve utakmice protiv Omonia nogometnog kluba iz nenogometnog Cipra nije sjajan, ali je istina da, npr. svakogodišnje ispadanje Hajduka na prvoj euro-stepenici predstavlja više nego zornu sliku hrvatskog nogometa, u koji se Rijeka samo uklapa. Niti ga blati, niti ga reinkarnira. Istina je i to da se pred ovu euro-sezonu najavljivalo od strane klupskog vodstva nešto više, ali ne treba zaboraviti da se dvije prve violine (Vugrinec, Novaković) objektivno nije moglo zaustaviti u njihovom odlasku. Na tržištu se uhvatila, u hrvatskim prilikama, solidna zamjena u likovima novih akvizicija. Možda se može zamjeriti samo neodlučnost i strah oko angažmana kostarikanske zvijezde Wanchope-a, ali…
Protiv dobrostojećeg ciparskog predstavnika igra je bila takva, na kakvu smo navikli. Ništa spektakularno, ali daleko od proljeva. Navijači se sjećaju i puno lošijih izdanja i puno većih sramota, ako se ovdje uopće može upotrijebiti takva riječ. Bilo je i htijenja i prolivenog znoja, a oni vremešniji navijači jako se dobro sjećaju predstava na kojima se zijevalo, dok se ekipa šetala do kraja utakmice bez ispaljenog metka i bez grižnje savjesti. Toga, hvala Bogu, više nema.
Onog trenutka kad Rijeka bude s lakoćom savladavala euro-pretkola, ispisat će si pozivnicu za champions league, a to će podrazumijevat izdizanje nad ovakvim HR nogometom, koji je svoju osobnu kartu pokazao cijelom svijetu u Njemačkoj.
Piše: Sandro Bastiančić
Samo bi pohvalia Sandra za odličan tekst :wink: :wink: :wink: i u svemu se slažem s njim :wink: :wink: