5
« u: Veljača 25, 2009, 18:35:31 »
POČETAK
Povijest nogometa na ovim prostorima
Prva nogometna utakmica odigrala se 1873 g.
Početkom stoljeća nogomet je bio glavni sport i najrasprostranjeniji u gradu i okolici. Od različitih vrsta lopte i različitih terena do igrališta i trgova igrao se nogomet i bio predhodnica osnivanja klubova.
1904
Osniva se klub Olimpija.
Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Satti. Olympia je imala sekcije biciklizma, plivanja, lake atletike i boks...
1911
Osnovan nogometni klub Opatija. Prva utakmica se odigrala 14.05.1911. godine.
1917
Doria (Gloria)
Osniva se klub Doria koji ubrzo mijenja ime u Gloria. To je bilo 30.04.1917. Stalni gosti kafića Marittimo na Piazza Dante počinje aktivnostima 17.01.1918. i već 1919. osvaja kup Grazioli. Stvarne vođe bili su Delfino, Host i Vescia. Utakmice se igraju na igralištu ispred stanice. Bila su to vremena! Upravi kluba se pridružuju: Marot, Tominovich, Orsetti, Stebel, Thonon, Locatelli, Ravalico i Toglian. Tim: Milautz, Romeo Milinovich, Negrich I, Dobrievich, Volk, Spadavecchia, Negrich II. Financijski solidna sa brojnim navijačima 1920/21 osvaja regionalno prvenstvo i ulazi u drugu ligu. Poznata je i pobjeda nad Virtus Veneziom od 7:1. Ekipu su činili: Varglien,Giacchetti I i II, Gregar, Ossoinack, Paulinich, Diossy, Crulcich, Schmidt, Sega, Pillepich, Reich i Tarlao.
1919
Osniva se C.S.Fiume
Osnovan od radnika tvornice Torpedo. Prvo vodstvo kluba činili su: Jugo, Barbinich, Racchetta uz kasnije pridošle Sternissa I, Sega, Calcih, Zamparo, Vale, Puhar, Ghisdavcich i Contento. Jedini problem bio je novac jer se klub financirao samo od članarina.
Trener: Zamparo
Liga: II i III
Tim: Andreis, Serdoz, Pinter, Battaia, Stiglich, Racchetta, Libero, Dobrievich, Tomaz, Slave, Stradiot, Grabner, Slavich, Battaia, Colazio, Calcich, Ghisdavcich, Coffau II, Blocher, FDobrievich, Sternissa i Burattini.
1920/1921
Osim prijateljskih utakmica igra se i prvenstvo Rijeke i regije Venezia Giulia. U prvenstvu sudjeluju: Olympia,Gloria,Grion Pula,Edera Trisete. Finale Olympia – Edera 7:0. Prvak je Olympia.
Olympia: Mihalich I, Goacci, Kusmann, Paulinich III, Diosy, Simcich, Ossoinak, Kregar, Pauletig, Pillepich, Gugnali.
1926
US Fiumana (Unione Sportiva Fiumana)
Stadion: Cantrida - Borgomarina
Predsjednik: Pietro Paquali
Prvo predsjedništvo: Giovanni Stiglich, Ramiro Antoniani, Federico Battiala, Antonio Capudi, Clemente Marassi, Olivio Musiol, Luigi Pauletich, Albeto Ronchevich, Mario Rora, Anselmo Sandrini, Armando Serdoz, Carlo Simichen, Oscar Sperber, Romeo Sperber, Arostodemo Susmel. 02.09.1926. vodstva Glorije i Olimpije vjerujući da se može stvoriti jak tim kako u ekonomskom tako i sportskom smislu osnivaju US Fiumana. Prva utakmica: Fiumana Bologna 3:2.
Igrali su: Marietti,Romeo Milinovich, Pilepich, Narciso Milinovich, Ossoinak, Varglien I, Negrich, Serdoz, Tarlao, Mihalich, Spadavecchia.
Posljednje prevenstvo u Italiji
Prvenstvo serie C 1942/43 bilo je i posljednje u tijeku rata. Pro Gorizia koja je propustila promociju godinu dana ranije bila je i dalje najbolja. Fiumana je u tom preventvu bila treća. Bio je to dobar tim, možda ne kao prijašnji, ali i dalje jak tim.
Igrali su: Loich, Paulinich, Zidarich, Kossovel, De Giovanni, Spadavecchia, Barbini(Trieste), Belletti(Fermo), Belli, Bernardis, Bertok, Borgi, Costantini(Venezia), Dapretto(Piran), Maras, Marincich(Dubrovnik), Poggi(Bolonja), Tiblias(Blažići), Toffoli(Kopar), Zambelli.
To je također bilo i posljednje prvenstvo u kojem su igrali zajedno Fiumana, Grion, Ampelea d Isola i Magazzini Generali (Rijeka).
Magazzini Generali (Rijeka) - današnji Lučki Radnik
Predsjednik: Carlo Stupar
Podpredsjednik: Delfino Costanzo i Moroni Descovich Carlo
Blagajnik: Zorzenon Francesco
Ekonom: Tartaro Nereo
Liječnik: Lauro Pillepich
Trener: Maligoj Felice
Igrači: Abrami(Gorizia), Andrighetto, Blasih I, Blasich II, Bradaschia(Udine), Brazzoduro(Sušak), Dekleva, Deluca(Pula), Devescovi, Donatini(Faenza), Fabbri, Fosser(Sušak), Fosser II(Sušak), Gardassanich(Sušak), Gugić, Lenzi(Bolonja), Ljubačev(Crikvenica), Maligoj, Mrzljak(Sušak), Polich, Rastavac(Sušak), Scalamera, Smojver(Sušak), Tomasini(Sušak), Vicich, Vakanjac, Zamparo(Palmanova).
1944/1945
Igraju se turniri i prijateljske utakmice. Neki klubovi koje nismo spomenuli: Velox, Tod, Elettra, Cantieri Navali, Polizei, Silurificio, Centro Citta.
3.srpnja 1945. Reprezentacija Rijeke - Dinamo Zagreb 4:2
2.rujna 1945. Reprezentacija Rijeke - Akademičar Zagreb 7:2
7.listopad 1945. Reprezentacija Rijeke - Metalac Beograd 2.0
1946/47
Prva jugoslavenska liga
Fiumana postaje Kvarner i igra u prvoj jugoslavenskoj ligi, te prvu sezonu završava na 9. poziciji.
Glavni rukovodioci riječkog sporta (njih dvadesetak) raspravljali su tri sata o imenu i o budućnosti riječkog nogometa. Pala su dva prijedloga: okupiti najbolje nogometaše u klubu “Lučki radnik” (prvak Rijeke u sezoni 1945/46) ili osnovati novo društvo što je i bilo odlučeno, prijedlog novog imena “Kvarner” bio je prihvaćen.
“Kvarner” je počeo u velikom stilu. U prijateljskom susretu, 1. kolovoza, pred 6000 gledatelja, uspijeva pobijediti s 2:0 “Hajduka”. Prvi gol u povijesti “Kvarnera” (“Rijeke”) postigao je Petronio.
Kvarner:
Predsjednik: Cucera Giovanni
Podpredsjednici: Finderle Vittorio, Stecig Ambrogio, Branko Kolačević
Tajnik: Egidio Barbieri,Kosta Iglić
Liječnici: Boris Kramaršić, Žic Niko, Antun Vukelić
Trener: Jozo Matošić
Tim: Belcastro, Bertok, Blasich, Burattini, Cergnar, Chinchella, Deluca(Pula), Flaibani, Gardassanich(Sušak), Laurencich, Legan, Ljubačev(Crikvenica), Lucchesi, Macorin, Marčetić, Matošić, Mazzoli, Nardi, Nori, Pavanello, Petronio, Privrat, Raunich(Muggia), Starcich, Stefanović, Tiblias(Blažići), Vrtan.
1947/48
Druga jugoslavenska liga.
Kvarner ispada u treću igu.
Kup Maršala Tita:
Kvarner - Jedinstvo Čakovec 4:0
Kvarner - Ponziana Trieste 3:2
Kvarner - Mornar Split 0:4
1947/48
Igra se prvensvo hrvatske gdje igraju:
Mornar, Proleter, Lokomotiva, Milicioner, Torpedo(svi iz Rijeke). U zonskoj ligi hrvatske igraju Radnik Rijeka, Rudar, Primorje Sušak, Uso Pula, Rovinj, Crikvenica.
1954. godine Kvarner postaje Rijeka i počinje igrati u prvenstvu Jugoslavije.
Prvi trofeji 1978. / '79. godine
OSVAJAČI KUPA JUGOSLAVIJE 1978. i 1979.
Prije točno 30 godina nogometaši ''Rijeke'' u sezoni 1977/78. po prvi puta u svojoj povijesti osvajaju kup bivše države, pobjedivši u finalu “Trepču” iz Kosovske Mitrovice sa 1:0 nakon produžetaka.
Godinu kasnije, u još jednom finalu kupa, osvajaju trofej u utakmici protiv beogradskog ''Partizana''. Finale se igralo u dvije utakmice. Odluka je pala već u prvoj na Kantridi gdje je ''Rijeka'', pred 20 000 ljudi slavila 2:1.
RIJEKA - TREPČA 1 : 0
Stadion C. Zvezde (Beograd)
Finale Kupa Jugoslavije 1978.
Gledatelja: 45 000
Strijelac: Milan Radović (91')
SASTAV:
Radojko Avramović, Sergio Makin, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zvijezdan Radin, Srećko Juričić, Salih Durkalić, Milan Radović (Zoran Šestan), Miodrag Kustudić, Milan Ružić, Damir Desnica
RIJEKA - PARTIZAN 2 : 1
Stadion Kantrida (Rijeka)
1. utakmica finala Kupa Jugoslavije (16.5.1979.)
Gledatelja: 20 000
Strijelci: 1:0 - Cukrov (18') ; 1:1 Kozić (68') ; 2:1 - Bursać (85')
SASTAV:
Radojko Avramović, Sava Filipović, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zvijezdan Radin, Srećko Juričić, Dragoljub Bursać, Sergio Makin
(Darko Peranić), Edmond Tomić, Milan Ružić, Edin Jasprica (Ive Jerolimov)
PARTIZAN - RIJEKA 0 : 0
Stadion C. Zvezde (Beograd)
Uzvratna utakmica finala Kupa Jugoslavije (24.5.1979.)
Gledatelja: 55 000
Radojko Avramović, Sava Filipović, Miloš Hrstić, Nikica Cukrov, Zvijezdan Radin, Srećko Juričić, Dragoljub Bursać, Sergio Makin (Darko Peranić), Edmond Tomić, Milan Ružić, Edin Jasprica (Ive Jerolimov)
1984/85 RIJEKA U KUPU UEFA!
RIJEKA - REAL MADRID 3 : 1
Stadion Kantrida
Gledatelja: 26000
Strijelci: 1:0 - Fegic 30' ; 2:0 - Matrljan 41' ; 3:0 - Fegic 58',
3:1 Isidoro - 82'.
REAL MADRID - RIJEKA 3:0 (0:0)
Stadion Santiago Bernabeu.
Gledatelja 80000.
Sudac Schoeters (Belgija).
Strijelci: 1:0 - Juanito 67'(11m) ; 2:0 - Michel 79', 3:0 - Valdano 82'.
Crveni kartoni: Milenković, Desnica, Tičić (svi Rijeka).
Na Kantridu je u listopadu 1984. došao najslavniji medu slavnima, madridski "Real" - i potucen je do nogu. Lijepo je tih dana bilo biti Rijecanin.
Tu srijedu presretni rijecki navijaci nikada nece zaboraviti. Nikada punije, poletnije i raspjevanije gledalište Kantride, stopilo se s igracima u jednu dušu, jedno veliko hrabro srce, koje je zajednicki izvojevalo velicanstvenu pobjedu nad velikim "Realom".
Ono sto su momci trenera Josipa Skoblara pokazali na terenu, bila je velika nogometna prica. Nije to bila pobjeda u grcu, nije to bilo skrivanje ambicija, nije to bilo uzmicanje pred renomeom slavnih imena, izbjegavanje nadigravanja, nije to bio uspjeh kao plod slucajnosti, neke zalutale lopte, uspješnog protunapada. Ironije li, nije "Rijeka" cak nadmasila vlastite moci. Ne, "Rijeka" je prikazala svoju uobicajenu kombinatornu i napadacku igru, a toj igri "Real" nije našao lijeka. Kao sto je lijepo rekao iskusni njemacki internacionalac Uli Stielike: "Dugo nas nitko nije tako nadigrao. Nismo vjerovali da je "Rijeka" toliko jaka!"
Bila je to vecer Adriana Fegica. Njegova dva pogotka, ali i izvanredna igra svih 90 minuta doveli su "Rijeku" do najdraže pobjede. Treci je pogodak (za 2:0) izvanrednim volej-udarcem postigao Danko Matrljan, a cast Madrižana spasio je Isidoro. Ljepotu te veceri, velicinu te pobjede nije moglo umanjiti ni sramotno sudenje belgijskog suca Schoetersa u madridskom revanšu, potpuno nepošteno sudenje, ali sudenje koje je "Reala" odvelo u trece kolo. Otpao je bolji, nastavio je mocniji.
"Rijeci" za utjehu je ostala konstatacija poslije prvog susreta. Ma sto tko mislio o tom "Realu" - "Reala" su uvijek pobjedivali samo veliki.
Prikaži postove
