72
« u: Prosinac 07, 2008, 20:55:10 »
Vrijeme sunèano , teren travnat , pogodan za igru...na Katridi se skupilo 20000 duša...sve je bilo spremno za lijep i dopadljiv nogomet.
Vrhunske predstave i rezultati preporoðene Rijeke pod dirigentskom palicom RR bile su još jednom neodoljiv magnet za Rijeèane , koji su usprkos suncu, Opatijskom «Lungo mare» , Žurkovu i Štimèevom «Volim nogomet» došli bodriti svoj klub.
U prvom poluvremenu vidjeli smo nogomet iz bajke. Rijekini nastraji primorali su Cibaliju da ne izlazi iz svog kaznenog prostora. Munje su sijevale sa krila ( Matko , Križman) , a ton igri davala su danas za igru posebno inspirirana braæa Sharbini. Igra Rijeke bila je puna mašte i vica , Cibalijini igraèi prosto naprosto nisu znali od kuda im prijeti veæa opasnost, curilo je na sve strane , gol je «visio u zraku». Kada bi (sluèajno) i prešli centar tu su ih èekala dva Rijekina pit bula Štrok i Pamiæ , dok je obrana Rijeke podsjetila na najbolja izdanja Milanovih zvijezda – Baresi, Maldini, Costacurta, Tassotti. Samo Burcsa i dragi Bog oèuvali su Cibalijinu mrežu netaknutom.
Trenerski genij RR i trenutak inspiracije Reufa Ramona Gonzalesa Chickita Fernandeza prelomili su utakmicu. Tek što su krenuli sa centra , igraèi Cibalije su morali ponoviti radnju. Naime Reuf je u stilu svog poznatijeg sunarodnjaka Maradone primio loptu na centru i poput tajfuna se stuštio ka šesnaestercu Cibalije. Još uvjek odjekuju zvukovi pucanja kième nesretnih igraèa Cibalije koji su se našli na putu omalenom Argenticu , on ih je vještim varkama i driblinzima izbacivao iz igre...a onda sjajan odarac sa 20-tak metara ...i GOOOL!!! GOL!!! GOLLLL!!! Burcsa je bio nemoæan , lopta se zakoprcala u mreži.
Na svakoj poziciji Rijeka ima barem 2 igraèa svjetske klase, èim primjeti da ritam igre malo padne Robi munjevito reagira i umjesto neumorne radilice sredine terena Pamiæa ubacuje miljenika navijaèa – maestralnog Botherušiæa. Ne zna se na kojoj poziciji je bolji – lijevi bek, desni bek, polušpica, zadnji vezni , strijelac, asistent,paker.. Hvala ocu , hvala majci koja ga je rodila,hvala Dali koji ga je doveo u Rijeku . Ulaskom rastrèanog Botherušiæa Rijekina igra dobiva novu dimenziju. Akcije se smjenjuju kao na tekuæoj vrpci , Ahmad, Križman, Štrok... u svakom potezu vidi se trenerov rukopis.
Petnaestak minuta prije kraja trener vadi iz igre Anasa koji dobiva standing ovation prepune Kantride , a u igru ulazi pakleni golgeter Tarik. Rijeka se ne zadovoljava vodstvom veæ kreæe po drugi pogodak.
Nažalost mreže se više nisu tresle , a 20000 presretnih ljudi je pljeskom i pjesmom ispratilo svoje ljubimce nakon još jedne maestralne predstave i 11 pobjede u nizu pod dirigentskom palicom RR.
Direktor Rubeša ponesen igrom Rijeke je nakon utakmice izjavio :
Ne zvao se ja Mario ako ove godine ne budemo prvaci...iduæe napadamo Ligu Champions.