Rukometaši »Zameta« su u eri razvikanog loptaèkog profesionalizma igrali i trenirali kao pravi profesionalci, u sve ostalom živjeli su poput amatera iz nekih davnih vremena igranja iz gušta i entuzijazma, bez ugovora i drugih pravnih smicalica. Zameæani i njihov trener Drago Žiljak te asistent mu Marin Miškoviæ, na kraju su uspjeli ostati u elitnom razredu, ali su za uzvrat dobili šipak, primili su samo jednu jedinu polusezonsku plaæu. Ljeto je na pragu, ljudi odlaze na kupanje, a kapetan Milan Uzelac i društvo dobili su samo zimsku, sijeèanjsku naknadu. Klub živi teško, uprava na èelu sa Zlatkom Koliæem nije u dvije godine uspjela uhvatiti èvrsti kurs dovoðenja adekvatnih pojaèanja i ostvarivanja rezultatskog uspjeha, sve se svodi na stalni ples na žici i borbu za golo preživljavanje. Odlaze redom kvalitetna poznata imena, posljednji u nizu bio je zimski viceprvak svijeta Mateo Hrvatin. Prošlog ljeta klub je napustio Jakov Gojun, takoðer osvajaè srebra na SP-u u Hrvatskoj.
Sve se to dogaða bez obzira što u upravi »Zameta« stoje rijeèka politièka imena prve klase, gradonaèelnik Vojko Obersnel i dogradonaèelnik Željko Jovanoviæ. Svakako da oni daju znatan doprinos klubu i da bi bez njih bilo puno teže, no ispada da takav doprinos nije dovoljan, ne dostaje niti za puko preživljavanje, vrlo perspektivne, ali vjerojatno najjeftinije momèadi »Zameta« u više od dva prošla desetljeæa, još od ulaska u Prvu ligu bivše države 1987. godine.
Dosta se zbog stvaranja odreðenih relacija, recimo, prisjetiti 1995. godine i ispadanja iz Prve hrvatske lige. Tada su kod trenera Drage Žiljka u drugom razredu hrvatskog rukometa igrali Džomba, Ožbolt, Dokmanoviæ, Blažièko, Miculiniæ, Prskalo, Bogdanoviæ, Hibšer. Vodstvo Zameæana pak ne može servisirati ni ovu jeftinu postavu. Èerneka, Kozina i Vuèko uskoro odlaze na priprema mlade reprezentacije, ovog ljeta ih èeka ih nastup na Svjetskom prvenstvu do 20 godina.
Oni, kao i vrlo perspetivni Kovaèeviæ i vratar Ðurica, nemaju ugovore, može ih odvesti tko se sjeti. Direktor Alvaro Naèinoviæ im jednostavno nije imao što ponuditi. Uz to, ova mladost nije igrala za plaæu, samim tim troškovi momèadi su još manji. Iz zametskih krugova se kao bitan uzrok sadašnjih velikih novèanih problema spominju stari dugovi. Reprezentativac Renato Suliæ je tako dobivši sudski spor »sjeo na raèun« u ime dugovanja iz ere Petra Èariæa, spomenuta je svota od 220.000 kuna. Isto je tako naveden dug za prijevoz »Navigatoru« od 60.000 kuna još od 2005. godine, tada je predsjednik bio Petar Bracanoviæ. Ovome je dodano 40.000 duga za prehranu igraèima, raèuna iz ere sadašnjeg vodstva kluba.
Mlaði igraèi ozbiljno vježbaju, oni stariji malo rekreativnije, èeka se 1. srpnja i raspust. Momèad i uprava nemirni i nezadovoljni èekaju odmor. Prvi jer nisu dobili ono što su pošteno zaradili i nije ih briga što je netko ostavio neplaæene raèune, a drugi jer nisu ispunili jednu od svojih osnovnih zadaæa, nisu našli novac potreban za koliko-toliko miran život kluba velike tradicije.
