Stvarno sam htio doživjeti istinski orgazam na stadionu, da bude nešto slično kao na Mercedes Areni.
Dosta smo se ranije našli, pojeli nešto u obližem restoranu, zezali se a zatim ispred marketa na biru kao nekada. uru i pol prije pridružio mi se moj 10o godišnji sin. Mislim si ako ga zeme kao starog ne smije ovo propustiti. Iako ne može on biti svjestan koliko sam propatijo uz Rijeku, I neka nikada to ne osjeti.
Ušli smo komotno ranije na F i gledali i upijali kako se stadion puni. Mislim si, vidi ovo, normalno već da je stadion pun a nekada to nismo mogli niti na finalu učiniti.
Tekma počinje a ja bi najradije otišao doma. Nervoza me pere ne mogu se opustiti niti veseliti a to želim. Sve me vraća u 99 mada su neki drugi ljudi oko mene, neka druga vremena neka nova Rijeka.
Rijeka zabija gol. Ja više pazim da mi ne zgaze malog, i ne mogu se prepustiti euforiji. I dalje sam pun straha. Vrijeme sporo ide, gledam okolo, navijam ali...pada drugi gol.
Malo je lakše ali do 88 sam u grču i konačno se opuštam. Kraj. Emocije bujaju ali nije to ono što bi ja htio. Opet 99. u mislima i mislm si kako su me sjebali onda kada nakon 15 godina i dalje imam traumu.
Guštam u cerimoniji koju nisam nikada vidio na kantridi. A osim u Splitu, nisam ni mogao posebno guštati u Varaždinu nakon primljenih 5 komada. Msilim si daj stari, veseli se, zaslužio si to kao riječanin. Pa jebemu da li sam ja prototip riječana koji uvijek ima ALI.
Ljudi pomalo odlaze a meni nije jasno zašto. Zašto se stadion prazni dok igraći feštaju na terenu sa kupom. Zar igra Barcelona danas?
Nema veze ne zamjeram. Došlo je vrijeme da se ja sa klincem pokupim. Kasno je za njega. Vodim ga doma, iako nisam pre euforičan, dogovor je sa ekipom naći se na korzu....
....I tek onda, tek sa mojim suborcima po patnji, u jenom bircu, gdje se voli Rijeka, opuštam se i iskreno zafeštam u čast trofeju i povijesti moga kluba. I to je bilo ono pravo, ja i frendovi i ostali navijači iskreno sa pjesmom i pokojom litrom uz pjesmu i uživanje svake sekunde. Bez da sam bio u prošlosti bez raznih 87ih i 99ih.
Neprocjenjivo i puno života, iako se radi samo o nogometu, nije to baš samo nogomet.
Moj klub, moj grad, moj život.
ff
