S jedne strane imamo Obija.
Sa druge strane imamo hrpu 'drugih' kojima je prva stavka predizborne kampanje pljuvanje po onome što je čovjek napravio (ili što nije napravio), a druga stavka davanje nerelanih predizbornih obećanja. Nerealnih jednako kao što je nerealna i ova gradska željeznica.
Nakon toliko godina vladavine jedne struje/stranke/osobe svatko tko obećaje bilo šta priča gluposti, iz jednostavnog razloga što nema iskustva vođenja grada, niti pravi uvid u trenutno stanje. Čak da i takav dođe na vlast prvih godinu dvije ide izmotavanje na zatečeno stanje, a slijedećih godinu dvije alibi potezi da bi se možda dobili slijedeći izbori.
Odabir na izborima je ko nekoć Hugo: 'Izaberi jedan broj. Sigurno ćeš pogriješiti.'
Evo sada i joy najavljuje neku 'treću' i svježu opciju. I na žalost je pokopa u prvoj rečenici gdje spominje zakulisne igre. Dakle čovjek/ljudi nisu niti javno istupili, a već imaju kosture u ormaru ili se već rješavaju istih. Sorry frende - nimalo obečavajuće.
Ja bi iskreno dao svoj glas onome tko bi iskreno obećao da će marljivo, pošteno i transparentno raditi osam sati na dan, 40 sati u tjednu. I ništa više. Niti jednu jedinu riječ više od toga. Jbg, utopija.
Ionako ću ove izbore najvjerovatnije propustiti - trbuhom za kruhom selim i ja zapadnije.
