Sretna Nova godina!
Puno zdravlja, ljubavi, sreće i suza radosnica uz naš voljeni klub!
To je najljepši osjećaj u životu; suze radosnice kod našeg gola. Bogu hvala, bilo ih je; moja zadnja je bila kad je Lončar zabio za 1:2 u San Sebastianu. Ne izgleda tako povijesno, ali ako baš hoćemo, možemo pronaći veliku emocionalnu eksploziju koju je opravdano izazvao taj gol. Onih 0:1 se svakome može dogoditi, pa se to uz sasvim dovoljno vremena može preokrenuti na 5:1, ako imamo očitu razliku u klasi. Ali kad smo mi drsko krenuli napasti kod onog kornera i zabiti za 1:2, to je...
otvara oči da možda mudrost nogometa nije u klasi i razlici u klasi. Rožman je lijepo s nama odigrao ping-pong. Bio je skijaš koji je zalutao u nogomet, nije imao pojma, bio je laptop-trener; ali svako toliko bi izveo neku čaroliju i mislim da je on vođa generacije trenera koji su čvrsto na zemlji, a rade s velikim srcem i ne boje se nikoga. Nadam se da je on taj i da će on ispromovirati tezu da ne igraju dolari, euri i napuhane veličine. Možda i nije to toliko daleko...