Ej ljudi... pa malo je prošlo ispod radara da se nogomet vratio. Da nije bilo ove prijateljske, bila bi takva sezona kiselih krastavaca, da je to za popizdit (kiselo). Čast svakome ako je pronalazio inspiracije nešto pisati, ali da 'prostite, to su sve pizdarije, dok nas ne opere adrenalin za bodove. Evo... da se i ja uključim s jednom pizdarijom, a možda čak i uspijem pridobiti neku umjetničku dušu i raspoložim je (ga).
Elem… ove godine je neizvjestan MiK festival. Nije toliko upitan zbog "distance", nego su gradovi/gradići - domaćini malo pocrkavali u vrijeme ove besparice i navodno je jako teško naći domaćine za ovu godinu.
Direktor festivala A.Baša triput me u životu pitao "imam li koju stvar za MiK". Prvi put sam glumio zvijezdu, nakon par godina nisam imao petlju reći ne. Pogotovo kad mi je rekao "može i na talijanskom", pa sam brže bolje sklepao neke stihove na temu "San Vito", odmah sam sa sobom raščistio da pjesma mora biti o njemu.
Pa opet neko vrijeme (godine i godine) ništa, pa opet Baša "imaš li nešto". E, imam... zato i sve ovo pišem, inače vas ne volim masirat s mojim lovačkim umjetničkim pričama. Ali ovaj put imam nešto i žao mi je što će se ili odgoditi za godinu dana, ili će se održati u nekoj mizernoj varijanti, "senza sugo e sostanza". A ne bih ovdje ništa pisao da nisam opet izmuzao naslov pjesme koji mora biti takav i nikakav više. Baci oko dole, pišem ovdje riječi pjesme. Gotove, prošle natječaj, lekturu, službeno objavljena kao jedna od pjesama s ovogodišnjeg MiK-a. Ne mogu vam je otpjevati; u originalu je i neću pjevati, dat ću nekoj mladoj curi lijepoga glasa. Ali dajem vam je na čitanje:
KANTRIDA
Toga sam dana
Sklopila ruke
I rekla mu
Tata... molim te, dođi
Vodi me na ono mjesto
Najljepšu plažu
Djetinjstva mog
Svake bi noći
Sklopila oči
Sanjala moje
Najljepše boje
Valove, plave i bijele
Jedino more
U srcu mom
Kantrida
Ti si kao majka
Ti si cijeli život moj
Ritam srca mog
Srce je moje
Ušlo u stijene
I svaki dan gleda
Lučicu staru
Volim je
Baš kao more
Najljepšu sliku
Djetinjsva mog
Kantrida...
