Jedne rumene zore prije oho-ho godina željeznička kompozicija spuštala se tromo vijugajući preko brdskih krivina, okuka, zavoja na svom putu prema moru. U jednom trenutku otvorio se plavetni prizor, a ja sam drhtavim rukama pripalio cigaretu. Napokon nakon najdužeg dotadašnjeg izbivanja izvan rodnog kraja( plus-minus oko stotinjak dana) ugledao sam Kvarner.
Nešto kasnije, sve tadašnje doživljene emocije bit će sažete u pjesmi “Prihajan doma“, u kojoj se između ostalog kaže...
TVOJI SU VALI NA TOJ GROMAČE KANAT PISALI O JUGU KO PLAČE ZAPRTEH OČI DUŠA VEĆ ZNA; TU SAN JA DOMA, TU ČUJE SE ČA.
Bila je to moja prva cigareta nespretno užicana od krmeljivog suputnika, kojeg je krasio slatkasto-truli zadah što je dopirao iz njegove usne šupljine.
Kao što je poznato nikotinskim uživateljima te prekrasne navike, nema ništa ljepšeg nego kad se ispruži ruka kroz prozorsko okno automobila dok se između srednjaka i kažiprsta diči duhanski smotuljak, pa prinese usnama i otpuhuju dimovi, a na radiju kotrlja primjerice napjev o jednom brodu pogonjenom uz pomoć vodene pare i stanovite dame kuštrave kose...
Big wheel keep on turnin'
Proud Mary keep on burnin'
And we're rollin', rollin', rollin' on the river.
Također, nema ništa ljepšeg kada se pristavi sok od tek iscijeđenog agruma ili možda kakav smoothie od bobičastih šumskih plodova, otpije gutljaj te otpuhne kolut dima prema nebesima.
Uživancija samo takva!
Nažalost neki su mi rekli da je štetna po zdravlje, napose i da je loša navika koje se treba ostaviti što je hitnije moguće.
Odgovorih im u maniri starog brkajlije kojem je rijeka Mississippi bila veliko nadahnuće kao i avanture na istoj tekućici :“ Najlakše je prestati s pušenjem. Ja sam to učinio tisuću puta“!
I tako lijepo zašiljim kutiju duhana izvanrednim lobom na vrh kuhinjskog elementa u vječiti zaborav.
S vremena na vrijeme ona podmuklo, vabećim glasom Odisejevih sirena zapiskuta:“Uzmi me, uzmi me“!
Prijezirno se nasmijem i procijedim:“Nema te sile s kojom ćeš me natjerati da opetovano p(r)opušim“!
Danas je srijeda, a sutra Rijeka igra protiv Genta utakmicu za ulazak u skupine Europa Lige.
Mučko đubre što se ugnijezdilo na vrhu kuhinjskog elementa već dobro zna scenarij od tisuće prošlih puta. I ceri se duboko u sebi.
Rijeka će izaći na teren, Čolak će promašiti ili pogoditi prvu šansu za vodstvo, a ja ću se uspeti na stolicu, drhtavom rukom poderati najlonsku ovojnicu, prinijeti Zippo s ugraviranim grbom Rijeke i usisati filter jačinom Boscha BSG 62185.
Najlakša stvar je ostaviti se pušenja. Kažem vam ja.
