Ja ću još jednom drobiti o oblicima posudbi jer mi se čini da se olako priča da su posudbe loše, a nisu (bar ne sve).
Nije isto a) posuditi Menala i Kulenovića, testirati ih i onda ako se pokažu kao dobrima otkupiti ih i b) prodati igrače poput Nevistića i Štefulja te ih zadržati na posubdi.
Prvi model posudbe je dobar: igrač dođe, igra, ako se potvrdi otkupi ga se po unaprijed zadanim parametrima i ćao đaci. Menalo se pokazao kao materijal za otkup, Kulenović ne. Grozna bi greška bila da smo otkupili Kulenovića u startu i sada ostali s bremenom njegove plaće i slabih igara. Dakle, ovaj model posube je smislen za nas. Čak i kad se radi o Dinamu (iako je to iritantno, ali je ok jer smo mi ti koji odlučujemo).
Drugi model je loš jer prodaš igrača, on ostaje, ali pitanje je ima li motivacije igrati. Nevistić je još nešto i odigrao i ne bih previše po njemu, ali Štefulj je sasvim propao i pokazao koliko su takve posudbe štetne za nas. Ne samo da nam ostaje nemotiviran igrač, nego još tog igrača i razvijamo, a od njega više koristi nemamo. Iritantno je jer nismo u kontroli, radimo za drugoga i ispadamo kao da smo sluge Dinama (ili bilo koga drugog), a sam igrač ako nije motiviran, poput Štefulja, je uteg čitavoj momčadi.
Dakle, nemam ništa protiv prvog oblika posudbi. Čak ni iz Dinama jer se NAMA isplati. Ali imam sve protiv drugog oblika posuđivanja jer smo u podaničkoj ulozi.
