Igra cijeli svijet 4-2-3-1 ili neku varijaciju iste. Bekovi su obično loši i zato im treba krilo koje ih koliko-toliko pokriva, a stoperi nemaju kvalitetu iznošenja lopte pa je obično ispred njih defanzivni vezni.
Uostalom, nije tu formacija bitna, to su samo brojke. Ako nam istovremeno igraju Capan, Smolčić, Galović, Tomečak, Štefulj, Gnezda, Mudražija, što ti to govori o našim napadačkim sposobnostima? Svode se na Franka, Pavičića/Murića/Menala i Kulenovića/Yatekea.
Brojke su tu nebitne, možemo mi igrat 3-4-1-2, al da ti je npr Lepinjica središnji stoper. Upravo to je 4-2-3-1 u fazi napada, kad se bekovi dignu, a def.vezni spusti u obranu i imaš isti oblik. Ali su ti u napadu istovremeno Menalo i Kulenović, a iza njih Murić i Franko. To ti je već jedan više u završnici konstantno, četvorica. U spomenutom standardnom 4-2-3-1 su to isto četvorica - dva krila + polušpica + špica.
Al jebiga, ja neću progutat priču da nam formacija i odabir igrača (koji ne variraju od Sociedada do Istre) nisu problem. Nama se ne može dogoditi da zabijemo gol u 3. minuti jer ako krenemo s centra mi recikliramo posjed dok netko neminovno ne sjebe pas, dozvoli kontru i opet ti naši spori stoperi ostanu visoko i široko, te dobijemo gol. Od Denija Jurića, Miereza, Petkovića, Caktaša, koga god, nebitno brz-spor/star-mlad/dobar-loš. Krene okomito i naši izgubljeno padaju.