Srce kao Trinidad

Piše G.G. l 12 Jun 2006, Kolumne

U prvih pet utakmica Svjetskoga prvenstva vidjeli smo čak dvanest pogodaka, ali možda jedna od najnapetijih i najljepših utakmica je bila ona između Šveđana i do tada potpunih autsajdera, nogometaša Trinidada i Tobaga, popularnih Soca Warriorsa. Susret je završio bez pobjednika, ali boduli s Kariba su se veselili, s pravom, kao da su osvojili samo prvenstvo. Vrhunski stručnjak i čak samo deset srca velikih ko' Trinidad su dovoljni da se odupru kombiniranim snagama Juventusa, Barcelone, Arsenala i sličnih klubova povezanih Švedskim dresom.

Prethodno opisana utakmica je došla u pravi trenutak da nas izliječi od uspavanke koju su nam pružili Englezi i Paragvajci. Momčad iz Južne Amerike očigledno nisu bili prvi u redu kad se djelio nogometni talenat na tom kontinentu. Engleska bi s druge strane ostavila dojam da su igrali točno onoliko koliko treba, ali zbog njihovog kompleksa velikih natjecanja sigurno su željeli do vrha napuniti mrežu Paragvajaca tako da se barem na početku čini da će osrednji trener upropastiti još jednu fenomenalnu generaciju Gordog Albiona.

Obala Bjelokosti je tipičan predstavnik najsiromašnijeg kontinenta, te su nakon Kameruna 1990., Nigerije 1994. i 1998., Senegala 2002. i konstantnog razočarenja Južne Afrike nova najveća „crna“ nada. Očaravajuća fizička sprema te zastrašujući Drogba, branjena sa Arsenalovim vedetama Toureom i Ebueom nije bila dovoljna da iznenadi Argentice. Iako Gauchosima nije bilo lako, Slonovi su porazili sami sebe grubim pogreškama kao posljedica taktičke slabosti. U skupini smrti definitivno će ispasti bar jedna momčad koja bi po snazi zaslužila doći jako daleko.

Ekipa koja pobijedi Brazil i Argentinu te u kvalifikacijama završi odmah iza njih zaslužuje i više od respekta. Dok su se svirale himne Poljaci su lagano skakutali, smješkali se i namigivali kameri dok su Ekvadorci zagrljeni, mrtvi ozbiljni odavali počast svojoj domovini. Zaslužena pobijeda Ekvadoraca u odlučujućem susretu za drugo mjesto u skupini jer teško je vjerovati da slabašna Kostarika može pomrsiti nekome račune.

Vrijedi spomenuti to da se kojim čudom ostvario dolazak Wanchopea i Stern Johna u Rijeku, o čemu je više puta pisano, Bijeli bi za 800 000€, koliko je bila njihova zajednička cijena, dobili dva, za HNL, turbo-nuklearno-galaktička napadača čija je vrijednost sada dvostruka s težnjom eksponencijalnog rasta.

Toliko uzbuđenja, različitih utakmica i predivnih golova. Kakvo Svjetsko prvenstvo, a samo su dva dana prošla. Vrlo, vrlo polako, ali sigurno dolazi utorak...

Piše: Goran Laško

Povratak...