4
« u: Svibanj 15, 2011, 23:57:54 »
Dobra veèer!
Iako vrlo rijetko pišem kroz posljednje vrijeme (godine), barem onda i dosta rijetko pohodim utakmice. Unatoè takvim okolnostima još uvijek se katkada susreæem sa nekim mislima o boljoj Rijeci, o Rijeci koja zraèi samouvjerenošæu, sigurnošæu, borbenošæu i svim onim vrlinama koje su hvalili srednjovjekovni pisci viteških romana. Isto tako tu je i vodstvo kluba, strategija planskog razvoja, promišljanje i realiziranje financijske bilance, ili nešto tome slièno.
S druge strane nogometaši su samo ljudi, a ljudi ovise o okolišu koji ih okružuje, tako da recimo jedan Križman zbog nepovoljne biometeorološke prognoze ne može odigrati samo uobièajeno bezvoljno ili jedan Budicin upadne u tromjeseènu krizu jer je jarac u tom periodu strahovito blizu utjecaja Saturna koji nepovoljno djeluje na plahe ribe poput Fausta pogotovo u sluèaju kad su u podznaku vodenjaci.
Naravno, nitko ne traži savršenost ovog našeg kluba, pa sve te varijable koje uzimam u obzir mogu slobodno baciti u smeæe. Ono što mi tražimo je da samo budu malo bolji u svim segmentima postojanja kao klub i ljudi, to znaèi da jednostavno daju sve što mogu kao što bi Budha rekao (navodno). Kad se to stavi na papir to uopæe ne izgleda posve nemoguæe koliko to uistinu jest. Na tragu tog razmišljanja potpuno sam odbacio opciju èekanja prave sezone, kada æe se pravi lonèiæi posložiti i prave partije odigrati, i kada æe jedna sezona biti prava.
Razlog zašto sam prestao isèekivati je taj da sam otkrio da je univerzum jedna jako komplicirana stvar o kojoj jako malo znamo, ali da smo otkrili da postoji pojam beskonaènog broja univerzuma koji postoje simultano i u isto vrijeme, toènije istodobno iliti egzaktno perzistentno s našim vremenom (iako je zapravo vrijeme iluzija, ali da se ne brkamo detaljima). Popularno se to zove paralelni svemir, iako uopæe nisu paralelni u smislu na koji mi shvaæamo paralelno, iako je paralelno jedini pojam koji ih savršeno jasno može precizirati u našim ogranièenim i profiltriranim umovima.
Da se vratimo na temu (ako je uopæe bilo teme), paralelnih svemira ima beskonaèno, što znaèi da postoji svemir gdje ste vi jedan obièni pomoænik zamijenika doktora biologije koji se bavi iscrpnom temom parenja komaraca ili ste predsjednik. Dakle, beskonaène moguænosti postojanja sveopæeg svemira. Sad se u ovom trenutku posve opravdano pitate zašto je to važno i koliko veze ovaj tu Bilbo ima sa ièime što civiliziran svijet zove zdravim razumom. Veza je vrlo tanka, a sve to je važno jer bi to znaèilo da u tim beskonaènim univerzumima postoji barem jedan univerzum u kojem Rijeka nije mazohistièko pomagalo svakom navijaèu željnom samoizazvane boli. Kada uzmemo u obzir vjerovatnosti što æe se prije dogoditi, to da æu doèekati bolju Rijeku u ovoj stvarnosti ili da pokušam izmisliti nezamislivo i putovati neistraženim bespuæima beskonaènih univerzuma, realan èovjek dolazi do apsolutno definitivnog zakljuèka da je samo jedno od ovoga moguæe i to je ovo potonje.
Nakon ove iznimno iscrpljujuæe mentalne gimnastike od koje ni pisac nije pola razumio nadam se da shvaæate u kojim se dilemama nalazim.
Zapravo, ako inzistirate da vam dam svoj osobni stav o svemu tome, ja mislim da su kriva oèekivanja. Prokleto dosadna oèekivanja. To je ono s èime se naš klub ne zna nositi, jednostvno ta oèekivanja su uvijek previsoka. To se može vidjeti i iz naše savršeno neoèekivano uspješne sezone 99., kada je u rijeèke nogometne krugove ušla jedna klasièna monotona apatija, potpuno beznaðe, mraèna praznina indolentne nonšalancije iz koje se izrodilo nešto savršeno, nešto predivno i onda, u zadnjem kolu dogodila se strašna pogreška, svi su se ponadali(oèekivali) pobjedu i osvajanje naslova i sve je palo u vodu.
Nakon te sezone oèekivanja su trajala nekoliko bezuspješnih sezona dok se nije trenutak apsolutne umrtvljene nebrige javio i osvojena su dva kupa kojima se nitko sreæom, nije nadao.
Sada polako dolazimo u jedno vrlo pozitivno zatišje, nitko više nema mišljenje o nièemu, sve poèinje sve više biti ok, sve manje loše, èak i ti remiji bez igre zvuèe jako lijepo i u nekim trenucima u umu se i hvališ njima, apatija uzima polako svakoga od nas i to je jedan poèetak vrlo uspješne i potpuno neoèekivane sezone ukoliko sve ne useremo k'o ove sezone oèekujuæi da æemo biti prvaci nakon 6 kola.
Ovaj put zapamtite, legnite pod svoje uobièajeno mjesto pod stijenama, kupite kokice, namjestite se nepristojno udobno( èak i cipele skinite), zavucite ruku u gaæe i prestanite oèekivati. Išta. Ikada.
Prikaži postove
