Jučer je bio nekakav paralelni svemir. Nemam pojma da li su kumovale pive prije i za vrijeme tekme, trenutak povijesti ili nešto treće. Danas sam gledao sažetak jer se nisam mogao uopće sjetiti kako su golovi pali, a dva ionako nisam vidio iako sam se trudio pratiti utakmicu.
A zadnji zvižduk me totalno iznenadio. Mislio sam da je možda neka 80-ta. I u tom trenutku me nisu preplavili emocije nego nevjerovatan osjećaj olakšanja. I di će suza nego na oko. E, trebalo mi je jedno 10 minuta da dođem k sebi. Potom sam se u transu spustio na teren gledajući kako ljudi trgaju igrače, mrežu, kopaju travu. Prošao pored Ristovskog misleći, još mu samo ja treba da ga grlim (čovjek je izgledao malo izgubljeno i izbezumljeno u tom trenutku). Lutao sam tako grleći poznate i nepoznate ljude, a svatko toliko bi, kao u horor filmu, neko vrišteći od oduševljenja prošao pored mene.
Nemam pojma koliko bi dugo bio u takvom filmu da me jedan kolega, cijenjeni forumaš, nije spustio na zemlju. Doslovno.
Ali me iznenadilo par stvari. Koliko ljudi nije svjesno zašto su Ultrasi izvjesili onaj natpis o 99. i dvije poluincidentne situacije među navijačima. Ali moguće da tražim dlaku u jajaetu...
I da. Sada napokon shvaćam zašto se protivničke ekipe bune na teren. Pa ono je klizalište totalno.... ili smo bili malo omađijani?
