Mene zanima hoce li se on cvrsto drzat ovih 3-5-2, iako rezultati i igra kazuju da to nije dobro?
Činjenica je da smo u trenutnom rosteru malo tanki na krilnim pozicijama, meni i dalje nije jasno kamo je Vuk? Nije valjda pobjegao u šumu? Ja mislim da on ima kvalitetu i da ga treba forsirat.
Osim obrambenih igrača, koji su uvijek izlazili iz naše škole, izbacivali smo uvijek i krila. Pa i danas ako pogledamo Turčin, Bušnja, Mitrović, Vuk, doći će i Noel Bilić i drugi, znači da naša škola igra s krilima i izbacuje ih, za razliku od recimo klasičnih centralnih veznih tipa Halilović, Pavičić, Lončar, kakve nikad nismo izbacivali, stoga je prilično glupo odlučit se za formaciju bez krila, sa puno centralnih veznih.
Jasno je meni da je trenutni roster takav kakav je, ali kazem, kad smo u situaciji da forsiramo mlade zbog prodaje, mozda bi svrsishodnije i logicnije umjesto recimo Brauta bilo staviti Vuka, barem jednog igrača koji može proć jedan na jedan?
Ono što je Rijeci u ovom trenutku bitno su prodaje igrača. I prvi koji su u tom izlogu su Čolak i Lepinjica. I jedan i drugi pate u ovom sustavu. Lepinjica zato jer 3 stopera prakticki ponistavaju sve ono dobro sto on treba radit, a Čolak zato što on živi od ubačaja sa strane, samo pravih ubačaja a ne one kakve mi forsiramo sa poludistance.
Ako pogledamo što ne valja u našoj 3-5-2 ili cak 3-5-1-1 je to što su nam bočni igrači prenisko u fazi napada (usklicnik oznacava sredinu terena.)
Štefulj !
!
Smolčić ! Lončar
!
Velkovski Lepinjica! Franko Čolak
!
Escoval ! Halilović
!
Braut !
Cijela nasa igra se svodi na to da Velkovski kao primarni i zapravo jedini playmaker daje loptu u dubinu na Halilovića ili Lončara, ako su oni zatvoreni lopta ide na bok, a ako ne može ni to, onda ide duga lopta na Čolaka. Naši veznjaci u biti nisu plamakeri.
E sad, ako lopta ide na bok, Stefulj i Braut je primaju u našoj polovici, a kako nemamo duplirane bokove (iako Loncar istina ponekad ode siroko) lopta najcese se ili vrati ili ide u sredinu gdje je najveća gužva. Ako ide duga lopta na Čolaka isto tako, on je proba odmah spustit Franku (Muric,Yateke) i onda se napad usporava dok se ostali ne priključe. Glavno oružje je kad lopta ide u dubinu na Halilovića/Lončara. Problem kod ovog je što je ekipa odsječena i napade završavamo sa maksimalno 3-4 igrača. Naši bočni igrači stoje prenisko, i ako lopta ide njima ide nazad ili u najboljem slučaju paralelno, i onda su oni opet zatvoreni. Onda Braut (jer njega malo više puštaju protivnici nego Štefulja, Štefulj jedino što može je ispalit centaršut sa 30-40 metara od gola što je neopasno, dalje ga zatvore), ima situciju da ili vraća loptu nazad ili igra 1 na 1 pa proba centrirat. Slažemo se da nešto ne funkcionira u našoj taktici kad Braut pokušava 1 na 1. Na krilu zjapi praznina, sistemski ne pokušavamo duplirat preko bokova i ostaje opet jedino da se kroz sredinu nešto odigra sa Frankom i Čolakom, što je opet predvidivo i lako branjivo.
Ono što obavezno treba napravit ako ne misli ništa mijenjat formacijski je dignut bekove barem 10 metara napred, preko centra, u ravninu sa Halilovićem i Lončarom.
!Štefulj
Smolčić !
!Lončar
!
Velkovski Lepinjica ! Franko Čolak
!
!Halilović
Escoval !
!Braut
U tom bi slučaju i Halilović/Pavičić/Lončar/Čerin, imali jednu progresivnu opciju dodavanja više i automatski više igrača u završnici. Čim krene lopta na Halilovića, Braut šiba u prazan prostor (a gore na grafici se vidi koliki je taj prostor) i lijevo isto tako.
Druga taktička promjena koja se mora napravit u fazi obrane je da naši stoperi izlaze agresivnije na protivničke napadače/polušpice. Sjetimo se kako su Dinamovi stoperi iskakali na Atalantine krilne napadače koji bi ulazili u međuprostore. Kad igraš sa 3 stopera + još korektor veznog reda, onda je ovo pod obavezno; stoperi ne smiju stajat u liniji što sad rade nego moraju striktno preuzimat igrače u međuprostoru. Ako i prođe prvog, ima još jedan za zaštitu.
Ono što bi ja napravio je vratio 4 u obrani, to bez daljnjega. Stefulj lijevo, Raspopovic/Braut desno, stoperi Velkovski i Smolčić/Escoval. Malo ispred njih Lepinjica, lijevo Loncar, desno Halilović/Pavicic, sredina Franko. Napred Čolak i Yateke ili Čolak i slobodno krilo (Ristovski, Murić, Vuk). U fazi obrane Franko bi se vraćao u sredinu. U fazi posjeda Lončar i Halilović se izvlače nazad, bokovi idu visoko. Takvim postavljanjem, u kontinuiranom napadu imali bi veći broj igrača u završnici i omogućili bi Štefulju i Raspopoviću/Brautu centaršuteve iz pravih pozicija za centaršut. Plan B ako krene kao protiv Šibenika je izvadit jednog veznjaka i napadača, a ubacit Murića i Vuka, probat napravit 1 na 1 na krilnim pozicijama (4-2-3-1). Znači:
Opcija A)
Štefulj !
Lončar
Smolčić ! Čolak
Lepinjica ! Franko
Velkovski ! Yateke
Pavičić
Raspopović !
Opcija B)
Štefulj ! Vuk
!
Smolčić Lepinjica
! Franko Čolak
Velkovski Loncar
!
Raspopović ! Murić
Ako netko misli da je to preriskantno, pogledajmo kako smo završili utakmicu protiv Lokomotive. Sa zrcalnim 4-2-4 gdje su centralni veznjaci bili zapravo Pavičić i Iglesiasa, oba više vična ofenzivi nego defanzivi. Dakle iz ovog:
Rozmanova opcija A)
Štefulj !
!
Galović ! Lončar
! Yateke
Velkovski Lepinjica! Čolak
!
Escoval ! Halilović
!
Braut !
Smo došli na ovo:
Rozmanova opcija B)
Štefulj ! Ristovski
!
Galović Pavičić Čolak
!
Velkovski Iglesias Yateke
!
Raspopović ! Murić
Ovo može napravit trener početnik. A da za promjenu proba nešto između ove dvije krajnosti?
