Ča je meni fora?
31. kolovoza, 2020. Ljeta Gospodnjeg/Anno Domini , je prema starim Latinima, pater familias, Brancius Muricius, iliti na rvacki, glava obitelji, Branko Murić, u javnost dao sljedeću objavu...
"Žao mi je što mi sin igra u klubu u kojem trener nema pojma“.
I Rožica je prešao preko tog Rubikona, sakrivši kano zmija noge u gustoj travi svoj ego, kako bi se poetski izrazio prerano preminuli bard riječkog sportskog novinarstva te ga uzgred i unatoč grubim riječima očeka iz Zagorja, stavio u prvu postavu.
“Slabi ne mogu opraštati. Oprost je odlika velikih.” M. Gandhi
Samo zato je meni Rožica postao velik, ko' bod Učka, kako bi opetovano spomenuti, jedan prerano preminuli bard riječkog sportskog novinarstva, slavodobitno napisao i naslovio svoj članak nakon neke teške partide bijelog broda što siječe uzburkane valove haenelovske močvare. Usputno igrajući Europsku ligu koje je kao što svi mi znamo nagrada.
Napolitanci i Napolitanke (svaka ličnost s Krašovim slatkišima je namjerna) znaju nešto o tome.