Postoji jedan problem kojeg smo svi svjesni, ali se dosta rijetko ističe. Uz ovakav "pobjednički mentalitet" imat ćemo problema i u HNL-u, poučak zvan "Lokomotiva" ili "Šibenik" već postoji.
Naravno, nije imperativ bio stvarati pobjednički mentalitet protiv Sociedada i Napolija. Naravno da smo svi bili k'o guzice sretni kad smo prošli Copenhagena i u tom trenutku bismo potpisali 0 bodova u grupi, samo da vidimo Rijeku na europskoj sceni.
Međutim... ekspresno nam se potkrala greška i to od samoga vrha. Miškovićeva politika "nije bitan rezultat u Europi, to nam je nagrada" je velika, velika greška u koracima. Bez daljnjega skidam kapu Miškoviću na mnogo čemu, ali ovo je... ovo je rušenje temelja sportske igre, nadmetanja. Moramo krv ispišati ne samo za dojam (koji je do danas zadovoljavajući), nego i za koji bod. Kad si treneru i cijeloj ekipi rekao da rezultat nije bitan, ubio si im, ili poljuljao ono što svi sportaši imaju - glad za pobjedom.
Nisam od onih koji plaču za Kekom, ali totalno respektiram one njegove ispade bijesa kad je gubio od Lyona, Feyenoorda ili Milana. Na San Siru je u direkt javljanju za HTV skoro poslao Stojanca u kurac. Ovaj jadan nije ništa loše rekao, ali je Kek pukao kad se Stojanac drznuo prozvati sreću ili nesreću. Kek se nikad nije pomirio s golom u 93. minuti, kao što se nikad nije pomirio s neulaskom u Champions League. Bez toga, po meni ne ide (daleko).
Odličan p.r. napravili smo prolaskom u skupine, zanima me kakav ćemo p.r. napraviti ako budemo najlošija ekipa svih skupina. Tim više što smo pokazali da i nismo tolika kanta... po nekakvoj "idealističkoj" računici mogli smo imati u ovoj strašnoj skupini, neka je i prestrašna, u ovom trenutku 5 ili više bodova. Računajte kako god vam drago...