Vidim i po fejsu da se svi nešto silno čude, kako to da nema želje i motiva... Pa jebote, nema deset dana da smo razglabali o tome koliko spuštanje letvice može biti kontraproduktivno i demotivirajuće. Ovi dečki se ne bore za naslov. Ovi dečki se ne bore za drugo mjesto. Ovi dečki se ne bore ni za treće mjesto, ovi dečki imaju zadatak ne popušiti Europu. Neš ti ambicije, ne bit peti.
Ajde da prostite ali hote vrit s tim pricama o letvicama i ciljevima. Vec godinama ista glupa prica u krug nakon svakog iritantijeg poraza. Pa je vidite koliko je ekipi znacila pobjeda protiv lokomotive, mislite da im ne bi znacila protiv hajduka? Mislite da nece napravit sve sto mogu za pobijedit u svakoj utakmici, za sebe, za klub, za premije, neki cak i zato jer mrze hajduka?
Igramo doslovno svaka 3 dana vec 7 utakmica zaredom, bili smo bolji, teren je bio los, neki igraci su odigrali lose, neki bolje, mozda je Rozman s nekima pogrijesio, mozda postoje i okolnosti ili ozljede koje ne znamo... ali ne, zato jer netko pred 5 mjeseci nije rekao “cilj je bit prvak” ili “cilj je bit 2.”, e zato je danas franko fulao gol ili se netko poskliznuo.
Imamo igru za velike ekipe, mucimo se protiv malih. Nismo ni prvi ni zadnji kojima se to desava, i nadajmo se da ce Rozman sto prije pronaci rjesenje, ali puno puta je dokazao da uci i svih nas vise puta iznenadio i odusevio. Eto nema mjesec dana kad smo ga uzdizali u nebesa i bili slozni da je on najvredniji od cijele svlacionice. I sad par utakmica losijih rezultata (u kojima smo svejedno bez iznimke bili bolji) i opet krecu price o ambicijima i kmecanjima.
Jesam navijac i emocionalno prozivljavam pobjede i poraze ali stvarno mi nije jasno kako puno vas moze doslovno u nekoliko dana ici u potpuno suprotne ekstreme, a sve na temelju par lopti koje se odbiju u ovu ili onu stranu.
